torek, 16. januar 2018

GORAN KOVAČEVIĆ ILI PRIĆA O SUPER-GRUPI KOJA NIJE USPJELA


Na današnji dan prije 35 godina rock pjevač Goran Kovačević počeo je snimanje prvog solo albuma sa reprezentativnom ekipom najvećih rock instrumentalista tog vremena, što je povod za kratku priču o njegovoj neobičnoj muzičkoj sudbini.
Goran Kovačević, rođeni Mostarac i nekadašnji pjevač sarajevskih grupa Čisti zrak i Teška industrija (u kojoj je naslijedio Vajtu), u 1970-ima i početkom ’80-ih bio je uvijek pri vrhu, a nikada slavan koliko je zavrijedio.
Nakon što se 1978. Teška industrija ugasila, Kovačević se pridružio Lazi Ristovskom i Ipetu Ivandiću, te su snimili zanimljiv sympho-progressiv album “Stižemo“. Spomenimo samo da je te godine napisao i nekoliko tekstova za album ”Bijeli bagremi” popularne sarajevske grupe Cod, među kojima se, kao najveći hit, izdvaja pjesma ”Denny”.
Prije planirane velike promocije LP-ja ”Stižemo” dogodio prvi veliki narkomanski skandal u ex-Yu rocku, kada su zbog posjedovanja hašiša na zatvorske kazne osuđeni Ipe Ivandić, kao prvookrivljeni, Goran kao glavni sukrivac, te Ranko Boban i Zlatko Hold. Tako je mogući uspjeh albuma i njegovih kreatora u začetku prekinut.
Četiri godine kasnije, 4. 7. 1982., u ljubljanskom studiju Akademik pjevač okuplja vrhunsku instrumentalističku ekipu i počinju snimati njegov prvi samostalni album pod nazivom “Prvak svijeta“.


U ekipi su klavijaturisti Lazar Ristovski i Nikola Koki Dimuševski (ex Leb i sol), gitarista Zvonimir Igić Igy, bubnjar Goran Ipe Ivandić, basista Karel Čarli Novak (ex Time) i Jože Braco Doblekar (ex Jugoslovenska Pop Selekcija i September), koji je svirao saksofon i udaraljke te radio koprodukciju zajedno sa Kovačevićem. Muziku za četiri pjesme komponirao je Narcis Vučina, tri Goran Kovačević, dvije Sanin Karić (ex Vatreni poljubac) i jednu Enes Bajramović (ex Cod), dok je većinu stihova napisao čuveni Duško Trifunović, a za jednu pjesmu i znameniti književnik Abdulah Sidran.
Ukratko, Kovačević je uz sebe imao jednu od najvećih super-grupa tadašnjeg rocka.
Snimanje albuma su završili 5. 9. i u jesen ga je izdao sarajevski Diskoton (uzgred, sa sjajnim dizajnom omota za LP, autora Gorana Panića).
No, odlično odsvirani i otpjevani avangardni i jazzy rock nije mogao ostvariti veći komercijalni rezultat bez hitova koje su mogle proizvesti samo radio stanice. A njihova pozornost u rocku bila je tada usmjerena na Azru, Idole, Film, EKV i ostale friške zvijezde novog vala.
Sa Kovačevićevog albuma tek donekle izdvojile su se “Rock and Roll”, “Za jednu noć preživjeti vijek” i “Nije ije je e”. Dvije godine kasnije pjevač je snimio još jedan solo album “Pepeljuga u jeansu” (PGP RTB, 1984.), na kojem su ponovo njegovi glavni suradnici bili Laza Ristovski i Ipe Ivandić, ali komercijalni rezultat je bio jednak.
Na sceni ga više nije bilo. U muzičkom svijetu posve zaboravljen, umro je u Sarajevu, 9. 3. 2014., u svojoj 58. godini, što većina medija čak nije zabilježila.