ponedeljek, 09. maj 2016

ČARLI IN SEPTEMBER


Rock spektakl u Sarajevu: Drugi način, September i Teška industrija - budućnost YU rocka? (1976)

Svijetla točka: "September"

Makar je najnoviji spektakl u "Skenderiji" bio oglašen kao "promocija" prvog albuma "Teške industrije", ljubljanski su glazbenici iz "Septembra" imali isto toliko, ako ne i više razloga za slavlje. Njihova se prva LP-ploča, "Zadnja avantura", pojavila, naime, tek nekoliko dana prije koncerta u Sarajevu, i on je označio prvu javnu izvedbu skladbi s albuma-prvenca jugoslavenske "super-grupe".






Tihomira Asanovića, Peru Ugrina, Ratka Divjaka, Branu Doblekara i Čarlija Novaka, čiji je glas Janez Bončina, poznajemo kao najistaknutije u mladoj generaciji domaćih džez i rock instrumentalista. 

Prema tome, smisao njihovog zajedničkog rada treba prije svega potražiti u instrumentalnoj koncepciji i solističkom umijeću. Gledano s toga aspekta, album "Zadnja avantura" svakako je uspjeh i možda najviši domet jugoslavenske rock-glazbe u glazbenom izrazu.

"Zadnja avantura" čini album "Majko zemljo", koji su snimili manje-više isti glazbenici pod nazivom "Jugoslavenska džez-rock selekcija", drugorazrednim ostvarenjem.

Ambicioznost "Septembra" u usporedbi sa "Selekcijom" ističe se još i više prilikom javnih nastupa: dok se '"Selekcija" predstavlja ekstremno ili džezističkim tipom "jam-sessiona" na jednostavne teme ("Berlin I") ili pak samo pjesmama, "September" pronalazi kompleksniji odnos između instrumentalnih doprinosa i Bončininog pjevanja.

S Ugrinovom violinom, kao najefektnijim solističkim glasom, i dinamičnom ritam-sekcijom, "Septembar" izaziva usporedbe s "Mahavishnu Orchestra", Billyjem Cobhamom ili "Return To Forever", makar bi se moglo reći da je najsličniji zvuku "produhovljenih" "Santaninih" albuma poput "Welcome".

Ali, asocijacije na ishodište glazbe "Septembra" ne upućuju na pomisao o svjesnom kopiranju; to je prije uklapanje u vrlo utjecajan svjetski "rock-džez" stil, kojemu su članovi "Septembra" prirodno skloni, nego izričita ovisnost o pojedinim njegovim modelima.

Hendikepirana uobičajenim okolnostima tehničke naravi, glazba "Septembra" na pozornici (zasad) još ne može ostvariti jednako dobar dojam kao snimka s albuma.

Jedan od zadataka "Septembra" bit će, svakako, i da studijsku preciznost ako već ne ponovi, a ono makar zamijeni scenskom spontanošću i dinamikom.

Naposljetku, ne bismo baš mogli reći da se glazba "Allstarsa" uklapa u najtipičnije ukuse domaćih rock-poklonika. Sve su to izazovi za budućnost "Septembra" koji, iako na početku karijere, nije imao problema da se istakne kao najbolji trenutak sarajevskog koncerta. (Sramota što se, po uzoru na "Drugi način", i "September" nije odlučio nastupiti s pola snage!)